Benigna oboljenja
Šta su benigna stanja dojki?
Benigna stanja dojke su nekancerogeni poremećaji dojke. Mogu se javiti i kod žena i kod muškaraca (ginekomastija, Klinefelterov sindrom).
Postoji mnogo vrsta benignih stanja dojki. Medicinski stručnjaci često koriste termin "fibrocistične promjene" kako bi opisali čitav niz benignih stanja. Neka benigna stanja uzrokuju nelagodu i bol. Neke benigne promjene trebaju biti uklonjene, dok za neke uopće nije potreban tretman, a sve u ovisnosti o kakvoj benignoj promjeni se radi.
Mnoge beningne promjene na dojci imitiraju znakove karcinoma dojke, te je potrebno uraditi dodatne testove, a ponekad i biopsiju kako bi se potvrdila dijagnoza.
Vrste benignih stanja dojke
Brojna su benigna stanja dojki i međusobno se razlikuju po tome kako ćelije i obrazac rasta ćelija izgledaju pod mikroskopom.
Ukoliko vam ljekar kaže da se radi o benignom stanju (ili fibrocističnoj promjeni), pitajte svog doktora koji tip imate, da li je potrebno liječenje i da li ta promjena povećava rizik od nastanka karcinoma dojke. S obziom na veliki broj benignih promjena, neke od njih su navedene u nastavku:
- Hiperplazija dojke - Proliferativna stanja dojki
- Ciste
- Fibroadenomi
- Intraduktalni papilomi
- Sklerozirajuća adenoza
- Radijalni ožiljci
- Benigni Phyllodes tumori
- Masna nekroza
- Mastitis
- LCIS (Lobularni karcinom in Situ)
Šta povećava rizik od benignih stanja dojki?
Nekoliko faktora je povezano s povećanim rizikom od benignih stanja dojke, uključujući:
- Hormonsku terapiju u menopauzi
- Porodičnu historiju karcinoma dojke ili benignih stanja dojke
Da li benigna stanja povećavaju rizik od nastanka karcinoma dojke?
Benigna stanja dojke nisu karcinom dojke. Ipak, neka benigna stanja (kao naprimjer hiperplazija) se povezuju sa povećanim rizikom od nastanka karcinoma dojke.
Proliferativna stanja dojke nisu kancerogena, ali su povezana sa povećanim rizikom od karcinoma dojke. To su benigna stanja kod kojih dolazi do brzog rasta ćelija (proliferacija). Najčešće proliferativno stanje dojke je hiperplazija. Najčešće se javlja na unutrašnjoj strani lobula ili mliječnih kanala u dojci. Postoje 2 tipa hiperplazije: uobičajena hiperplazija (češća) i atipična hiperplazija (rjeđe).
Uobičajena hiperplazija
Kod uobičajene hiperplazije (najčešći oblik hiperplazije), stanice koje se razmnožavaju (dijele) izgledaju normalno pod mikroskopom. Žene sa uobičajenom hiperplazijom imaju oko dva puta veći rizik od karcinoma dojke od žena bez proliferativnog stanja dojke.
Atipična hiperplazija
Kod atipične hiperplazije ćelije koje se razmnožavaju izgledaju abnormalno. Atipična hiperplazija je rjeđa od uobičajene hiperplazije. Žene sa atipičnom hiperplazijom imaju oko 3-5 puta veći rizik od karcinoma dojke od žena bez proliferativnog stanja dojke.
Ciste su vrećice ispunjene tekućinom koje su gotovo uvijek benigne (nekancerogene) i obično su vrlo male da se ne mogu osjetiti.
Međutim neke ciste mogu narasti i osjetiti se pod rukom kao kvržica na dojci i može biti bolna.
Ciste su češće kod žena u premenopauzi starosti 35-50 godina. Nakon menopauze, ciste se javljaju rjeđe. Većina cista nije povezana sa povećanim rizikom od nastanka karcinoma dojke.
Fibroadenomi su čvrsti benigni (nekancerogeni) tumori. Oni su najčešći benigni tumori dojke.
Najčešće se javljaju kod žena starosti 15-35 godina. Fibroadenom se uglavnom ne tretira. Međutim, ukoliko je fibroadenom velik, uzrokuje nelagodu i smeta vam, može se ukloniti.
Većina fibroadenoma nije povezana sa povećanim rizikom od nastanka karcinoma dojke.
Intraduktalni papilomi su male izrasline koje se javljaju u mliječnim kanalima dojki. Obično se nalaze blizu bradavice i mogu uzrokovati iscjedak iz bradavice i bol. Možda ćete osjetiti kvržicu.
Najčešće se javljaju kod žena starosti 35-55 godina.
Intraduktalni papilomi se uklanjaju operativno, te uglavnom ne trebaju nikakav drugi tretman.
Žene se jednim intraduktalnim papilomom nemaju povećan rizik od razvoja karcinoma dojke, osim ako su ćelije abnormalnog izgleda ili se u blizini razvio Duktalni karcinom in situ (DCIS).
Sklerozirajuća adenoza se sastoji od malih kvržica u lobulu dojke. Može biti bolno, a možete osjetiti kvržicu.
Sklerozirajuća adenoza se može vidjeti na mamografu. Budući da ima izobličen oblik, može se zamijeniti s karcinomom dojke.
Možda će biti potrebna biopsija da bi se isključio karcinom dojke. Sklerozirajuća adenoza ne zahtijeva liječenje.
Radijalni ožiljci (koji se nazivaju i složene sklerozirajuće lezije) imaju jezgro od vlakana vezivnog tkiva.
Iz ovog jezgra rastu mliječni kanali i lobuli.
Iako radijalni ožiljci mogu izgledati kao karcinom dojke na mamografu, oni nisu karcinom. Radijalni ožiljci se uklanjaju operacijom, ali im nije potreban nikakav drugi tretman.
Najčešće su radijalni ožiljci sekundarni nalaz kada se biopsija radi iz drugih razloga, odnosno budu uočeni prilikom dijagnostičkih procedura koje se provode zbog nekog drugog razloga.
Filodes tumori su brzorastuće kvržice dojke koje počinju u vezivnom tkivu dojke. Obično su bezbolni.
Riječ "phyllodes" znači "nalik listu - lisnato", te upravo opisuje kako ove tumorske ćelije izgledaju pod mikroskopom.
Neki filodni tumori mogu biti benigni (nekancerogeni), neki mogu biti maligni (kancerogeni), a neki ili granični (neizvjesnog ponašanja).
Kod većine filodnih tumora može se napipati kvržica na dojci. Ponekad se pojavljuju kao abnormalni nalaz na mamografu.
Većina filodnih tumora su benigni, međutim oko 25% ovih tumora su maligni.
Maligni filodni tumori su rijetki invazivni karcinomi dojke, i čine manje od 1% svih karcinoma dojke.
Masna nekroza predstavlja kvržicu na dojci koja je obično uzrokovana ozljedom, operacijom dojke (uključujući rekonstrukciju dojke) ili zračenjem dojke. U nekim slučajevima, ne postoje podaci i povezanost sa povredom.
Masnu nekrozu čine oštećene ili mrtve ćelije masnog tkiva u dojci i može se vremenom promijeniti u ožiljkasto tkivo. Koža oko kvržice može izgledati crveno, modro ili deblje u odnosu na ostatak kože na dojci. Kvržica je obično bezbolna.
Masna nekroza je češća kod žena sa veoma velikim grudima.
Na mamografiji ili pri kliničkom pregledu dojki, masna nekroza može oponašati znakove karcinoma dojke, te za potvrdu dijagnoze može biti potrebno uraditi biopsiju iglom.
U većini slučajeva, masnu nekrozu nije potrebno hirurški ukloniti ili liječiti.
Masna nekroza nije povezana sa povećanim rizikom od nastanka karcinoma dojke.
Mastitis je upala (oticanje) dojke koja može biti bolna.
Dojka može izgledati crveno i osjećati se toplo. Također može uzrokovati simptome slične gripi ili groznicu. Obično je uzrokovan infekcijom.
Mastitis se uglavnom javlja kada se mliječni kanal začepi kod žene koja doji.
Mastitis nije povezan sa povećanim rizikom od nastanka karcinoma dojke.
Lobulusi dojke su male, okrugle vrećice koje proizvode mlijeko za dojenje. Kada abnormalne ćelije rastu unutar lobula, ali se nisu proširile na obližnje tkivo ili dalje, stanje se naziva lobularni karcinom in situ (LCIS). Izraz “in situ” znači “na mjestu”. Sa LCIS-om, abnormalne ćelije su još uvijek "na mjestu" unutar lobula. Iako pojam LCIS uključuje riječ "karcinom", LCIS nije karcinom dojke. Većina slučajeva LCIS-a se javlja prije menopauze. Prosječna starost pri postavljanju dijagnoze je 44-46 godina.
Sadržaj web stranica i mobilnih aplikacija organizacije Think Pink – Zajedno smo jedno je isključivo informativnog karaktera, te ne odgovara za propuste ili greške u sadržaju.
Pročitaj više